Apstraktno slikarstvo Josipa Rubesa

Apstraktno slikarstvo Josipa Rubesa

Apstraktno slikarstvo Josipa Rubesa

Apstraktno slikarstvo Josipa Rubesa

Arrow
Arrow
Slider

INTERVJU JOSIPA RUBESA za časopis GLAS ZAGORJA

Josip Rubes slikarstvom se bavi od rane mladosti, a od dolaska u Zagorje 1972. nadahnut prirodnim ljepotama ovog kraja u središtu njegovog zanimanja su zagorski bregi, livade, vinogradi, voćnjaci, šume... Na sedamdesetak samostalnih izložbi predstavio se uglavnom krajolicima u tehnici suhog pastela. Kada 2008. ovaj liječnik internist - dijabetolog Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju odlazi u mirovinu, upisuje izvanredni studij slikarstva na ARTHOUSE – College of Visual arts u Ljubljani. Diplomirao 2012. s temom diplomskog rada Jackson Pollock i njegov utjecaj na Edu Murtića i to je prekretnica u njegovom stvaralačkom radu.

Josip Rubes intrervju


Nježne pastelne tonove zagorskih krajolika zamjenjuje snažnim koloritom. Na zadnjoj izložbi u prosincu prošle godine u holu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama posjetitelji su u 19 izloženih radova mogli upoznati svu silinu jarkih boja suprotstavljenih međusobno u različitim oblicima.

Što ga je navelo na ove promjene i kako apstraktno slikarstvo doživljavaju Zagorci teme su o kojima razgovaramo sa Josipom Rubesom.

Odlaskom u mirovinu odlučili ste akademsko znanje steći u slikarstvu? Svoje humano znanje iz medicine proširujete umjetničkim u čijoj osnovi i dalje ostaje čovjek, ali ovoga puta u još širem obuhvatu, dodirujući i sve njegove emocije, ideje i maštu. Koja je poveznica medicine i umjetnosti, ima li je?

Moj odlazak u mirovinu morao sam prihvatiti „teška srca“ ali ipak i dalje sam u medicini s ugovorom s Spec. bolnicom u Krapinskim Toplicama za rad u znanstvenoj djelatnosti. Mojim umirovljenjem dobio sam puno slobodnog vremena koje sam iskoristio u slikarstvu upisavši izvanrdni studij slikarstva u Ljubljani kojeg sam završio 2012 g.

Konačno sam zadovoljio svoju ambiciju da diplomiram slikarstvo i još više se angažirati u likovnoj umjetnosti. Ne mogu sa sigurnošću potvrditi povezanost liječničkog poziva i slikarstva. Činjenica je da mnogi liječnici u slobodno vrijeme slikaju, bave se glazbom i pjesništvom ali to je vjerojatno potreba da nakon napornog rada s bolesnicima nalaze relaksaciju u umjetničkim aktivnostima.

Ja tako mislim jer kad dođem u moj atelje okružen bojama i kistovima kao da postanem neka druga osoba, opušten i kao da sam došao u neki drugi svijet u kojem se prepuštam mašti.

Ugođaj nježnosti ljupkosti koju stvara slikarska tehnika pastela, suprotstavili ste bogat kolorit mrlja, ploha, oblika, linija i ostalih vizualnih efekata. Što Vas je navelo na tako drastične promjene u slikarskom rukopisu?

Niz godina slikao sam zagorske pejsaže u tehnici suhog pastela ali nisam tu tehniku posve odbacio jer i dalje slikam pejsaže Hrvatskog zagorja koje je vrlo slikovito i inspirativno.

Rembrant pastela

Ovu tehniku počeo sam koristiti 1988 godine kad sam dobio na poklon kutiju Rembrant pastela od akad. slikara Zvonimira Melnjaka koji je živio u Gubaševu i tada sam počeo slikati pastelom i do sada naslikao sigurno oko 1000 pastela a slike se nalaze u mnogim privatnim zbirkama diljem svijeta.

2007 godine slučajno sam u reviji Glorija naišao članak o znamenitom američkom slikaru Jacksonu Pollocku koji je začetnik slikarskog pravca apstraktnog ekspresionizma. Svidio mi se način slikanja Pollocka (akcijsko slikarstvo) u kojem je slikar polagao veća slikarska platna na pod i zatim prskao, kapao i prolijevao boju iz kantica po platnu.

Od vodećih svjetskih autoriteta umjetnosti taj je način slikanja prihvaćeno kao nešto revolucionarno. Taj se pravac slikarstva potom proširio i u Europu. Ovaj način slikanja bio je za mene novi izazov koji me je posve obuzeo i od tada sam naslikao preko stotinu slika ovom tehnikom koju sam zadnjih godina ipak modificirao i pretežno slikam štafelajno.
U dva navrata sam s grupom hrvatskih slikara izlagao u New Yorku.

Vaš je kolorit pun snage, u njemu su ljepota zemlje i sunca iskazani na zagonetan način? Može li promatrač slike i vi kao njen kreator odrediti njenu suštinu?

U današnjem slikarstvu je tendencija intenzivnijih boja. Mnogi slikari rade ekstremno žive boje. Takav je trend. Ja sam također prihvatio ovakav stav u slikarstvu tako da su moje apstraktne slike vrlo živih toplih boja kojima želim dočarati radost života, optimizam i ljubav prema našoj prekrasnoj planeti koja je moguće jedinstvena u svemiru.

Kvantna fizika određuje čovjeka kao nakupinu energije. Griješim li ako kažem da u Vašim slikama kolorit predstavlja dušu tih namjerno nepokazanih figura?

Svakom promatraču mojih slika nastojim pružiti ugodan vizualni doživljaj koji će obogatiti njegov unutarnji svijet. Nastojim da moje kombinacije živih toplih boja koje harmonično nanosim kistom na platno izazovu interes kod promatrača i da sebi kaže „to mi se sviđa“

Od kada se javlja apstraktno slikarstvo, osobito od prošlog stoljeća, počinje jaz između publike i umjetnosti. Ljudi uvijek pitaju što slika predstavlja, razočaraju se kad ne dobiju odgovor? Kakav je odnos Zagorki i Zagoraca prema apstraktnoj umjetnosti.

Danas u slikarstvu ima mnogo pravaca (postimpresionizam, ekspresionizam, apstrakcija, realizam, minimalizam, fotorealizam i drugi) i sigurno je da svaki pravac ima svoje pristaše. Naravno, mnogi se razočaraju kad dobiju odgovor da apstraktno slikarstvo ne pokazuje nešto poznato za promatrača, na primjer pejsaž ili mrtvu prirodu već da apstraktna slika nastaje kao plod umjetnikove mašte ali je moguću inspiraciju našao u prirodi.

Primjetio sam da mnoge mlađe osobe u Zagorju dobro prihvaćaju i sviđaju im se apstraktne slike koje bi rado posjedovali da ukrase zidove svojih stambenih prostora dok starija generacija teže prihvaća novitete te više vole realizam(pejsaži, mrtva priroda).

Slikarstvo inače omogućava slobodu oblikovanja i likovnog izražavanja, slikar može mijenjati oblik i boju likova i prostora, pa čak i stvarati iz mašte ono što ne postoji. To je još više izraženo u apstraktnom slikarstvu. Kako nastaje vaša slika.

Moje apstraktne slike nastaju kontroliranim nanošenjem boje kistom na platno a ne nasumce bacanjem boje kako je to radio Jacksom Pollock. Uglavnom to je štafelajno slikanje. Prije nanošenja boje imam donekle jasnu predodžbu o slici koju sam stvorio u svojoj mašti a inspiraciju nalazim u prirodi jer i prirodu treba promatrati pomalo apstraktno koja je puna geometrije, krugova,vijugavih puteva, raznobojnih polja i t.d. što se može slikati na apstraktan naćin.

Međuovisnost boja i njihova kompozicija vrlo su važne za vaša djela. Kako ih određujete. Jesu li one odraz vaši emocija? Poznato je kako je Van Gog crvenom i zelenom bojom nastojao izraziti stravične ljudske strasti…

U slikarstvu treba poznavati neka pravila u stvaranju slike, prvenstveno kompoziciju i perspektivu. Naravno, treba dobro poznavati i tehniku slikanja. U izboru boja dajem prednost spektru duginih boja a izbjegavam crnu boju. S obzirom da sam po prirodi optimistične i vedre naravi pa tako i moje slike gledatelju sugeriraju optimizam, ljepotu, zadovoljstvo. Ne volim slikati razne tragične događaj i strahote koje svakodnevno događaju u svijetu jer mi to nije inspirativno i samo izaziva žalost.

Sve više odlučujete se za veće formate slika. Možete li se na njima bolje izraziti? S obzirom da umjetnost ne određuju zakoni je li veličina slike uopće važna?

Danas većina akademskih slikara slika na većim i velikim formatima platna jer se na većim formatima mogu bolje izraziti, osobito se to odnosi na slikare apstrakcija. Takove slike po meni bolje izgledaju u nekom prostoru na zidu.

Jackson Pollock

Moj nekadašnji uzor Jackson Pollock (1912- 1956) slikao je na velikim platnima širine po nekoliko metara koja je polagao na pod hodajući oko platna bacao je i prolijevao boju (action painting).

I hrvatski slikari apstrakcija koriste velika platna (Kuljiš, Trebotić, Vuković, Trtovac i drugi) pa tako i ja koristim sve veće formate platna (100x80 i 120x100 cm) Ovako velike slike namjenjene su za veće prostore (hoteli, ugostiteljski objekti i sl.) u kojima dolaze do izražaja te uljepšaju prostor. U mojem ateljeu slikam i manje formate slika s motivima zagorskog krajolika koje su namjenjene kupcima. Smatram da je bolje pokloniti sliku nego bocu viskija i cvijeće za neke prigodne događaje (rođendani, vjenčanja, odlasci u mirovinu).

U mnogim slikama čini se kao da je naslikao brzi metabolizam naše civilizacije i vremena i dao titranje nevidljivih energija oko nas. - tako o Vašem radu piše mr. sc. Vesna Kajić – Lalić, povjesničarka umjetnosti. I zaista, ta energija prisutna u svim vašim slikama. Je li ona i dio Vaše prirode ili se radi o jednoj svojevrsnoj metodologiji?

Današnja civilizacija u odnosu na vrijeme od prije samo 50 godina živi ubrzano, sve se kreće, svi nekuda jure, puno je stresnije nego ranije. Mislim da moje apstraktne slike su u duhu ovog vremena i kao da kažu gledatelju: Daj stani malo, uživaj u životu, uživaj u ljepoti prirode a ne samo juriti za materijalnim stvarima.

Možete li se za trenutak vratiti u vrijeme kada ste prvi put naslutili potrebu slikarske komunikacije. Tko su Vam tada bili uzori? Koga danas cijenite?

Već kao osmoškolac želio sam se posvetiti slikarstvu ali me životni put odveo u medicinu koja mi pružila puno zadovoljstva liječeći bolesne. Nakon završetka Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1970 g. javila mi se potreba za slikanjem i tada sam se oduševio naivnim slikarstvom I. Generalića te sam nekoliko godina slikao na staklu ali ne naivu već realizam i počeo sam izlagati na skupnim izložbama. 80-tih godina prioritet mi je pejsažno slikarstvo a kao inspiracija bili su mi pejsaži Hrvatskog zagorja.

Veliku ulogu kod mene je odigrala internetska informacija o mnogim slikarima u svijetu i praćenje slikarskih trendova i teško mi je nekog izdvojiti od velikog broja izvanrednih slikara. U apstraktnom slikarstvu ima mnogo stilova koji se međusobno razlikuju, navesti ću samo nekoliko slikara kao što su Frank Stella, Robert Natkin, Milton Resnick i Mark Rhotko.

Od naših slikara posebno cijenim mojeg dobrog znanca Davora Vukovića iz Zaprešića koji je i bez akademskog slikarskog obrazovanja postigao značajne uspjehe u inozemstvu.

Gdje ćemo ove godine moći uživati u Vašim slikama?

Ove godine imati ću nekoliko izložbi. Početkom 2 mj. izlažem u POU Velika Gorica, 5 mj. izložba u galerija Ruža u Gundulićevoj u Zagrebu i 8 mj. galerija Zvonimir u Bauerovoj ul u Zagrebu. Imam još nekoliko ponuda za izložbe (Našice, Split).



Na izložbi OPUS

U Outlet Rosesu u Svetom Križu Začretju otvorena je Međunarodna izložba slika i skulptura pod nazivom OPUS 28. Znakovito je to ime povodom ulaska Republike Hrvatske kao 28. članice u Europsku Uniju.

Na ovoj prvoj zajedničkoj izložbi u trgovačkom centru i novootvorenoj “Galeriji Roses” četvero umjetnika se približilo publici sa željom da je upoznaju s njihovim likovnim stvaralaštvom u posljednjih pet godina. Outlet Roses je tako dobio novi sadržaj i dimenziju te zadatak širiti svijest o značenju umjetničkog čina u širem kontekstu.

Autori Josip Rubes, Darko Kovačević, Tim Norden i Petra Šoltić prezentirali su se hrabdr, bogato i raznoliko sa skulpturama, slikama figurativnog i apstraktnog karaktera. Svi su umjetnici vrlo kreativni i neumorni istraživači likovnog govora, boja, oblika i materijala. 

http://www.donjastubica.hr/na-izlozbi-opus-28-izlagala-je-i-mlada-stubicka-kiparica-petra-soltic.html

Plakat-OPUS

http://www.zagorje-international.hr/index.php/2016/03/16/izlozba-apstraktnih-slika-josipa-rubesa/

http://www.matica.hr/zbivanja/noc-knjige-izlozba-josipa-rubesa-predstavljanje-slikovnica-jasne-balasko-i-knjizevna-vecer-1679/

https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/856-izlozba-slika-josipa-rubesa-zagorski-bregi

http://grupa69.hr/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=70&Itemid=

http://ztkgbj.info/novosti/foto-klub/izlozba-slika-josipa-rubesa-treptaj-krajolika

https://rhzk.hr/izlozba-josipa-rubesa-u-sesvetama/

http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Izlozba-hrvatskih-slikara-u-utorak-u-New-Yorku

Pratite nas na facebook-u

Josip Rubes, dipl. slikar, i liječnik, rođen je 1942 god. u Pavlovčanima nedaleko Jastrebarskog. Osnovno školovanje završio je u Jastrebarskom a gimnaziju i Medicinski fakultet te specijalizaciju iz interne medicine te postdiplomski studij iz dijabetologije u Zagrebu. Od 1972 god. živi u Klokovcu kod Krapinskih Toplica i bio je zaposlen u...
INTERVJU JOSIPA RUBESA za časopis GLAS ZAGORJA Josip Rubes slikarstvom se bavi od rane mladosti, a od dolaska u Zagorje 1972. nadahnut prirodnim ljepotama ovog kraja u središtu njegovog zanimanja su zagorski bregi, livade, vinogradi, voćnjaci, šume... Na sedamdesetak samostalnih izložbi predstavio se uglavnom krajolicima u tehnici suhog pastela. Kada 2008.

Apstraktno slikarstvo Josipa Rubesa koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u Vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice slažete se s korištenjem "kolačića". Kliknite na . O kolačićima